bila sam tako umorna i samo sam čekala noć... da pobjegnem od ovog dana... i svega što sam osjetila...kako je gadno biti preboljen... a onda je noć pala i u meni probudila entuzijazam, da ću to podnijeti i da će mi uspjeti. i odjednom sam letjela na krilima te iznenadne euforične sreće. nakon otprilike sat, sat i pol shvatila sam da ne mogu pobjeći.. da će ovo biti duga noć. još jedna od dugih. |
15.06.2005., srijeda
13.06.2005., ponedjeljak
Ljudi uvijek bježe u ono što su bili. Najveća je hrabrost u životu ne pobjeći u svoju prošlost. Ali i taj kukavičluk je shvatljiv - to je ljudski. Samo što nije uvijek najbolje. No... neke pjesme završavaju sa "..bolje nije moglo.."Razum govori da propuštene prilike ponekad znače svu razliku u nečijem životu (iskustvo također), no ipak se pitam može li se čovjek u trenu propuštanja time usrećiti? Utješiti možda i može, no dolazi li sreća radi propuštenog nužno na kraju života, kad znaš kako priča završava? Pišem, jer jedino se među riječima čarolije mogu sačuvati, i jedino na papiru emocije ne blijede... |
12.06.2005., nedjelja
hvala mravac! :-*11.06.2005., subota
|
...jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć, jedna malo prije druga kasnije... ...Quit livin' on dreams, Jeanne, life is not what it seems... vodim u zadnje vrijeme vrlo neobicne razgovore. razgovore za koje savrseno dobro znam da nemaju smisla, ali ipak, u nadi da imaju, uzivam u njima. neobicno je kako ljudi vjeruju, samo zato da vjeruju, samo zato da se nadaju... a nada je kurva? (mozda ne bas uvijek, ali isprazne nade sigurno nikamo ne vode). i moj zakljucak nakon svega toga je bio da bih ja voljela da mi bliske osobe kazu istinu, a ne da se nadam uzalud. bas je dobar osjecaj za promjenu biti u nesto cvrsto uvjeren, a ja u to jesam :) razgovori koji nikamo ne vode, ali melem su za moju dusu... uvijek... ali ne razgovori sa prazninom kojoj pricas zato sto onaj kome zelis ispricati ne slusa. pricam ti jos, da, ali sve manje. i navikavam se. "Zagrli me sad, jako, najbolje što znaš." |
10.06.2005., petak
|
"Život nas često navodi na stanovita svođenja računa što ih nije uputno zanemariti. Te svojevrsne bilance služe nam da previše ne odlutamo u svijet sanja i maštarija i vratimo se u topao i svakodnevan djelić vremena gdje se odista zbiva naša sudbina." |
08.06.2005., srijeda
|
sretna sam. a ne znam zasto. cak i nemam nekog pretjeranog razloga biti, pa jesam. sutra mi je rodendan, grozni i veliki 21. rezem odnose koji ne valjaju, nalazim pomalo svoj zivot i odrastam. moze li se od toga biti sretan? koga briga, mozda cu sutra iz istog razloga plakati :) c'est la vie |